CROATIA 2008
MTB-O utrka
MTB orienteering race

16.02.2009.

OK Kapela poziva sve zainteresirane, bez obzira na uzrast i sportske ambicije, u Školu orijentacijskog trčanja. Ukoliko želite provoditi vrijeme u prirodi, putovati i biti sportski aktivan onda je orijentacijsko trčanje sport za vas! Opširnije.

16.02.2009.

Prošlo je nekoliko mjeseci od zadnjeg javljanja. Ako su klupske stranice mirovale, nisu mirovali članovi. Jedni su trenirajući postali pravi vukovi samotnjaci, drugi pak vole društvo pa odlaze na zajedničke treninge, treći obilaze liječnike i usput spartanski okreću pedale na biciklu....
I konačno smo ove zime dobili i prave TV ZVIJEZDE!!!!!

19.11.2008.

Za nekoga je Venecija dekadentna, trula i miriše na ustajalu vlagu; za druge je blistava, kultivirana, bogata, vesela... Za mene je jednostavno „šećer na kraju“. Pohodom na ovu mletačku ljepoticu, čiji su labirinti malih i uskih uličica, bez automobilskog prometa, kao stvoreni za orijentacijske gradske trke, završavamo već četvrtu orijentacijsku godinu zaredom.
Krenusmo iz Zagreba u dogovoreno vrijeme, pola sata iz ponoći. Vožnja u autobusu uglavnom prema očekivanju: Vihorašima u prizemlju busa hladno, nama u „višim sferama“ vruće. Po noći baš ne jedem, ali kad putuješ, red je imati sa sobom pohance, pokoji sendvič, zatim mandarine, pa kekse, bombone... A nemreš baš već kod Svete Nedjelje navaliti na sve to, barem da pređemo u Sloveniju! Međutim, čekanje na pregled pogranične kontrole se oduljilo, odvalili mi tamo skoro dva sata, tako da smo se tek negdje oko pola tri u noći, onako obambrli od gladi, mogli posvetiti hrani.
Za promjenu iz busa smo se iskrcali na Tronchettu, najzapadnijem dijelu Venecije i začas smo vaporettom bili u samom centru zbivanja. A vrijeme prekrasno, nebo bez ijednog oblačka.
A sama trka? Kao i obično: jurnjava preko mostića pa onda fulaš uličicu i ne znas više gdje si, pa se malo vratiš, onda malo kasnije zaglaviš u grupi Japanaca, puno vičeš „sorry“ i „scuzzi“, pa malo preko Rialta i na kraju velika dionica po sunčanoj rivi do cilja.
Kapelašima je Marijana osvjetlala obraz: šesta u kategoriji WC (tzv. toaletna kategorija) u koju su se Marijana i Nela zagurale zbog svojih trenutnih povreda. Ni Jura nije bio loš, nema preveliki zaostatak za prvim, ali je valjda konkurencija jača pa za nekoliko minuta zaostatka začas opadneš ohoho na rang-listi. Mi ostali ćemo druge godine biti puno bolji. Rezultate, jasno, možete vidjeti na stranici organizatora. (Mladenka)

16.11.2008.

U pitoresknom istarskom gradiću Svetvinčenat smo proteklog vikenda po drugi put zaredom organizirali s Vihorašima dvodnevnu MTB-O utrku.
Emi, Marijana i ja krenuli smo nešto prije zore iz Zagreba tako da nas je svanuće uhvatilo negdje na novoj dionici Autoceste Rijeka-Zagreb. Sunce nas je pratilo sve do Tuhobića, a tamo iza se već poćelo mrčiti. A prognoze su bile više nego dobre! U svakom slučaju, kiša je počela praktički malo iza našeg dolaska u Svetvinčenat i stala je one sekunde kad je odstartao zadnji natjecatelj!
Marijanu smo ostavile kod Bere na cilju, a mi smo s Karlom bile na startu. Uljuljkani preoptimističnim prognozama nismo postavljali startni šator. Desetak-petnaest minuta prije prvog starta shvatili smo da kiša neće stati i da je nužno karte zagurati u folije ako želimo da natjecatelji imaju na raspolaganju karte na terenu. Start je krenuo na vrijeme, svi smo se maksimalno trudili prilagoditi nešto ekstremnijim uvjetima od očekivanih, svi osim startnog sata koji je otkazao poslušnost. Cijelih 77 minuta odradili smo start s jednom štopericom, prozivali natjecatelje na vrijeme, premještali ih iz jednog koridora u drugi i zaguravali ostatak karata u folije. Znate li kako je u tako stresnoj situaciji gurati promočene karte u folije?
U nedjelju opet sunce na uranku. Međutim, ovaj put se zadržalo dovoljno dugo da cijela trka prođe sasvim OK. Tako je i pedesetak natjecatelja zadovoljno otišlo doma u Italiju,Sloveniju,Austriju, Mađarsku, Zagreb, Bjelovar… Najzadovoljniji su svakako bili ukupni pobjednici Laszlo Rozsa i Maja Štalekar, a naš član Goran Šantolić je na Prvenstvu Hrvatske u sprintu osvojio treće mjestu u kategoriji M19E. (Mladenka)


05.11.2008.

Još jedan vikend u Mađarskoj, ovaj put u okolici Egera. Trke su održane na južnim obroncima planine Bukk, a teren je bio potpuno različit od prošlotjednog. Većina karte bila je pod zelenim rasterom, dok je ostatak poluotvoren/otvoren. Ove trke za nas nisu imale natjecateljski karakter, već smo ih koristili kao odličan trening te za prikupljanje informacija. Obzirom da nas je vrijeme polsužilo i da je društvo bilo ugodno (Matija i Pongi) mogu reći da je to bio odličan vikend. Sezona je za Vinku i mene završena. Još ostaje da ona napravi provjeru, a nakon toga slijedi dogovor i izrada novog plana za zimske treninge.
Aktualan je i odlazak na trku u Veneciju,a iz kluba ide petnaest članova. Prije toga je mtb-o utrka u Svetvinčentu. Kapela i Vihor po drugi put organiziraju utrku u Istri, a pripreme su u završnoj fazi. Prošle godine bilo je odlično, a nema razloga da tako ne bude i ove! (M)

27.10.2008.

U četvrtak ujutro Vinka i ja krenuli smo u Miskolc, gdje se održavao prvi službeni trening kamp za WOC 2009. Plan je bio da nastupimo na tri trke koje se održavaju u sklopu trening kampa, plus dva treninga. U Miskolc smo stigli za nekih 6.5 h, prošetali gradom i uputili se na trening sprinta.
Trening je održan na samom rubu grada, a karta obuhvaća park i šumu iznad njega. Veći dio staze išao je kroz šumu, a 70% kontrola bilo je postavljeno u uvalama i jarcima. U parku su jedinu poteškoću predstavljali duboki i široki kanali s vodom, pa se moralo voditi računa o tome gdje je most za prelaz kanala.
U petak su Mađari imali kvalifikacije za svoje prvenstvo na duge staze. Organizator je tom prigodom isprobao tehnologiju koju će koristiti na WOC-u, odnosno s unutarnje strane startnog broja bili su nalijepljeni čipovi pomoću kojih se identificira natjecatelj. Šuma je rijetka, listopadna, veliki dio karte prekriven je rasterima zelene boje s poluotvorenim područjima. Uglavnom strm teren, s velikim vrtačama i djelomično stjenovitim područjima.
Sličan teren bio je i u subotu za finale: velike uvale i vrtače, tvrdo tlo, s nešto manje zelenog, dok je u nedelju bila posve druga priča. Middle se trčao na puno strmijem terenu, gustiši su puni većeg i manjeg kamenja, a velik dio karte je prepun razlomljenog, sitnog kamenja koje se krije ispod lišća i uvelike otežava trčanje. Svakako je trebalo biti oprezan i izbjeći moguće povrede.
Organizator je naveo da su navedeni tereni relevantni terenima na kojima će biti utrke WOC-a, što nam je potvrdila i mađarska reprezentativka Wengrin Agnes koju smo povezli do kuće.
Cilj ovog trening kampa bio je upoznavanje s terenima na kojima će se trčati utrke WOC-a, standardima crtanja karata i načinom postavljanja kontrola. Također smo utvrdili stvari na kojima ćemo morati inzistirati tijekom pripremnog perioda kako bi poboljšali tehniku. U svakom slučaju ovaj trening kamp bio je ogromno iskustvo.
Nakon nedjeljne trke popodne je održan i trening štafete. Obzirom da Vinka nije imala para, organizator se potrudio i pronašao joj dostojnu partnericu:)! I to iz jednog od najvećih svjetskih klubova, Haldena! Time je Vinki ujedno poremećen plan da trči svaku izmjenu lagano jer ipak si nije mogla dopustiti da ju partnerica čeka predugo:).
Idući službeni trening kamp je od 30.5. do 5.6.2009. Sada se kroz gustiše moglo prolaziti dosta jednostavno, a tada će se vidjeti kako će biti kad zazeleni. Svakako preporučujem da šparate novce i stavite u plan priprema za 2009.
Idući vikend ponovo smo u Mađarskoj, ovaj put u društvu samoboraca, i time ćemo ujedno završiti sezonu. (V&M)

21.10.2008.

Znate li koji orijentacijski klub u Hrvatskoj ima državne prvake u sprintu i za predsjednika i za tajnika? A dopredsjednik – doprvak! Jasno, to je Kapela!
Dakle, nakon Samobora red je bio na Metropoli! Najprije smo se u subotu utrkivali po Novom Zagrebu. Novouređeni rekreacijski centar Bundek pružio nam je prije podne gostoprimstvo za Prvenstvo Hrvatske u sprintu. Kratke, brze staze, mnostvo kontrola, pogotovo na samom početku, sekunda dekoncentracije i već te netko pretekne! Trčali smo po livadama, stazama, šljunku, oko jezera, a neki su, da bi se što prije domogli cilja, zašljapkali i po vodi!
Mozda ne znate kako smo mi u Kapeli podijelili dobro plaćene fotelje pa nećete znati koji su to kapelaši državni prvaci, da ne bi bilo zabune - to su Vinka (Ž21) i Vukma (M35), a ja sam nekim čudom uspjela osvojiti brončanu medalju, ali drugo mjesto u državi u kategoriji Ž35. Nela je s Hanom Sokolović iz OK Bjelovar uspjela za u sekundu jednako vrijeme preći stazu pa njih dvije dijele brončanu medalju u Ž16. Brončanu medalju je osvojila i Maja u OPEN kategoriji.
Popodne je na istoj lokaciji održano takmičenje u preciznoj orijentaciji na kojoj je boje kluba zastupao Mislav i osvojio zlato u kategoriji N. Mozda on napiše štogod o tome na svom blogu?
U nedjelju smo Ema i ja praktički osvanule na Ribnjaku. Trebalo je postaviti dječju stazu i krenuti s utrkom već u 10. Jutro je bilo prekrasno, sunčano, tako da je hrpa klinaca dovukla roditelje na trku i veselila se trcanju, druženju i medalji koju je svako od njih dobio na cilju.
U 13 h na Jelačić placu počeo je prvi start tradicionalne trke Zagreb Open. Iako je netko napomenuo da nema uspona, mene je put vodio uz Radićevu, kroz Kamenita vrata, preko Gornjeg grada u Tuškanac. Onda opet uzbrdo na Gornji grad pa niz stepenice na Tkalčićevu, pa uz stepenice na Opatovinu i napokon Ribnjak. Jače kategorije imale su staze u obliku osmica, neke kontrole su imali dva puta pa se neki natjecatelji nisu uspjeli dobro skoncentrirati i bilo je dosta diskanih. Najsnalažljiviji kapelaši bili su Vukma koji je ovaj put bio treći u M35 i Nela koja je osvojila drugo mjesto, s prilično dugom stazom i debijem u Ž20.
Na kraju općenarodno veselje uz tombolu! Skoro svi smo dobili neku sitnicu, ja npr. licitarsko srce, a Ema majicu u koju bi stale 3 Eme. Ipak, uspjela ju je s nekim zamijeniti za manju! (Mladenka)